Dec 30, 2012

Blog guest: Sonja Josipović






"Jedino sam pisanjem bila oduvek okupirana."

Sreća i uspeh, kao relativan pojam, za one glumački nadarene predstavljaju "daske koje život znače", dok se oni vešti sa rečima opredeljuju za pero, tintu i papir. Ovom prlikom vas upoznajem sa jednom inspirativnom i pozitivnom damom, Sonjom Josipović, autorkom romana "Priče slomljenog ogledala".

1. Ti u tri reči?
Radoznala, neposredna i iskrena.

2. Svoju ljubav si, pored mnoštva interesovanja, pronašla u pisanju. Kako se ona vremenom razvijala?
Ljubav prema pisanju je rasla i sazrevala zajedno sa mnom. Moje prve, dečije pesme su bile samo osnova za sve ono što se kasnije godinama gradilo. Naravno, od roditelja sam nasledila talenat za pisanje koji je zahvaljujući mojoj tvrdoglavosti godinama usmeravan u dobrom pravcu. Dok sam bila “mala pametnica” nisam podnosila kritike na račun pisanja. Danas osluškujem reakcije drugih, ali to ne znači da može da me kritikuje ko god hoće. (Smeh)

3. Svrstavaš li se u one pisce koji imaju svoje sitne rituale pred pisanje? 
Tišina mi je neophodna da bih mogla da pišem, jer mi muzika često odvlači misli na neke druge sadržaje. Spadam u red osoba koje su se dugo opirale radu na računaru. Čak i kada sam bila primorana da se “modernizujem”, svaku misao bih prvo zapisivala u notes, pa tek kasnije prekucavala u dokument. Danas mi je za pisanje potrebno par stvari: računar, tišina, topao čaj i inspiracija.

4. Svaki pisac ima svoj “tajni sastojak” koji ga čini različitim. Šta je ono što tebe čini posebnom?
Ne trudim se da ličim na nekoga, iako ima mnogo pisaca koje jako poštujem. Možda knjiga koju u određenom momentu čitam donekle određuje moj stil, ali to nikada nije svesno i planski učinjeno. Prepoznatljiva sam, na primer, po dugim rečenicama i čestim metaforama, mada ja to nisam ni primetila, već je to počelo da bode oči ljudima iz moje okoline. (Smeh)













"Šminkam se isključivo osmehom, ogrćem pelerinu lepršavu od optimizma, dok u džepovima uvek nosim kamenčiće strpljenja, ljubavi, vere u sebe i svoje najbliže."

5. Kako ustvari započnje sam proces pisanja knjige?
Nedavno sam sasvim slučajno čula da jedan ugledni pisac svaki roman započinje tako što prvo napiše poslednju rečenicu. To je za mene nepojmljivo, jer je moj koncept sasvim drugačiji. Ja moram u startu da imam celinu, “skicu” romana koju ću pratiti. Karaktere i sudbine junaka takođe “skiciram” na početku, kako bih, kada počnem sa radom, što preciznije znala u čiju kožu ulazim. Naravno, fleksibilnost se u procesu pisanja podrazumeva, ali retko kada odstupam od osnovne ideje. Ta ideja je moja vodilja prilikom pisanja. Bez osnovnog koncepta ne bih znala na koju bih pre stranu.

6.  Tvoj roman, prvenac “Priče slomljenog ogledala”, naći će se u rukama znatiželjnih čitalaca, u januaru 2013.godine. O čemu on govori i kome je namenjen?
Da. Pre svega, jako sam pozitivno iznenađena što je interesovanje za roman veliko. Naslov intrigira i “miriše” na nesreću junaka koji su preživeli rat, pa i raznorazne promene, među kojima akcenat stavljam na promenu sistema vrednosti. Želela sam da se nekim aktuelnim temama bavim na svoj način, te da kroz “Priče slomljenog ogledala” čitaocima pošaljem nekoliko poruka koje će pročitati između redova. Roman je namenjen svima, mada mislim da će ga najbolje shvatiti mlada publika i publika srednjih godina. Poroci, ljubav, problemi prilikom zapošljavanja, poremećaji ishrane samo su neke od tema koje se provlače kroz živote mojih junaka. Nestrpljiva sam i jedva čekam da čujem utiske čitalaca, jer sam odlagala izdavanje romana, sve dok se sve kockice nisu složile. Već u januaru roman će se naći u knjižarama u Beogradu i Novom Sadu pod okriljem izdavačke kuće “Svet knjige”.

7.   Stranicu “Svet obojen rečima”, posvetila si svima onima koji istinski vole da čitaju. Smatraš li da si ovako uspela da približiš sebe široj publici?
Blog i stranica “Svet obojen rečima” postoje tek nešto više od godinu dana. Moj blog je donekle bio moj bunt protiv navale kiča i raznoraznih besmislenih sadržaja. Cilj mi je bio da na jednom mestu okupim što više pasioniranih čitača, ali i pojedinaca koji će toj skupini ponuditi svoje stihove ili priče. Zaista nisam očekivala da će sve to ići munjevitom brzinom, jer čitalaca ima oko šest hiljada, a kreativaca koji pišu, zajedno sa mnom, oko dvadesetak. Ponosna sam na ovaj naš svet koji bojimo rečima, jer nam pruža priliku da “komuniciramo” sa divnom čitalačkom publikom.

8.  Napisala si tekst za pesmu “Novi dan”, Aleksandre Radović. Reci nam nešto   više o ovoj divnoj saradnji. 
Aleksandri sam poslala desetak mojih tekstova negde početkom dvehiljadite godine. Ubrzo je usledio poziv da se sastanemo, kada je i pao dogovor o saradnji. Tada sam samo saznala da joj se dopadaju moji tekstovi, ali tek pred njen ulazak u studio, kada je radila na albumu “Domino” saznala sam da je iskomponovala muziku za “Novi dan”. Tada sam, verovali ili ne, bila razočarana njenim izborom, jer sam tipovala na neke druge, emotivnije tekstove. Naravno, krajnjim rezultatom sam bila prezadovoljna, a prijatelji mi kažu da se ta pesma i danas sluša, što je najbolji pokazatelj plodonosne saradnje.

9.   Dok ne odložimo pero kojim smo ispisale još jednu stranicu Knjige o sreći, dočaraj nam svoju viziju iste.
Ja sam po tom pitanju jako prizemna i sreću ne vezujem za megalomanstvo. Sreća je imati dobro zdravlje, zagrljaje u koje možeš da se skloniš kada duvaju vetrovi života i papirče da priče života zabeležiš, te podeliš sa drugima ili sačuvaš za sebe.







"            "Skitao sam noćima do sna u kom ćemo se sresti. Od tada me java ne zanima. Od tada taj san i tebe držim čvrsto i nikuda ne puštam."
                                                                                                                   Sonja Josipović 


Do sledećeg posta i neke nove priče,
ostanite nasmejani i srećni!
Marina

9 comments:

  1. Ja sam imala priliku da već pročitam roman i mogu vam reći da je jedna od onih priča koje će vas i nasmejati i rasplakati i definitivno će vas naučiti nešto novo. Knjiga kojoj se uvek vraćam...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Divno :)
      Drago mi je što si zadovoljna. Nadam se da ću imati priliku da je i ja pročitam :)

      Delete
  2. "Šminkam se isključivo osmehom, ogrćem pelerinu lepršavu od optimizma, dok u džepovima uvek nosim kamenčiće strpljenja, ljubavi, vere u sebe i svoje najbliže." favorit definitivno, a knjigu citamo svi cim pre! :))

    ReplyDelete
  3. sjajna kao i uvek!srecna sam sto sam je upoznala...jedva cekam da mi knjiga dodje u ruke, uz topao caj i tisinu...:)veoma iskrena, neposredna,zanimljiva,toplog srca je moja sonjeska!divna si draga !!!<3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala vam na ovako divnim rečima upućenim mojoj gošći :)

      Delete
  4. Sjajan razgovor, uzivala sam u svakom segmentu intervjua. Sonju veoma postujem kao koleginicu i pisca, i raduje me sto je njen prvenac konacno ugledao svetlost dana.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga moja Emina, hvala ti puno :)
      Nadam se da ću i tebe ugostiti jednog dana...sličnim povodom :)

      Delete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...